Novi eseji jednog od vodećih savremenih svetskih pesnika i esejista. O poeziji i istoriji, o ideologiji i sumnji, o politici i stvarnosti. O Ničeu i Sioranu. O Česlavu Milošu i Zbignjevu Herbertu, Tadeušu RUževiču i Vitoldu Gombroviču. O Krakovu i jednom neočekivanom povratku u Lavov. O velikim pesnicima XX veka i o političkim i istorijskim okolnostima nastanka njihovih dela. O tome zašto je poezija početak sećanja i o tome zašto je sumnja poslednja odbrana pred manipulacijama politike i ideologije. Karakteristike Žanr: Eseji Format: 14x21 Broj strana: 116 Povez: Tvrdi O autoru Adam Zagajevski (Lavov, današnja Ukrajina, 1945), jedan od najznačajnijih savremenih svetskih pesnika i esejista. Preminuo je u Krakovu 21. marta 2021. godine. Posle okončanja Drugog svetskog rata porodica Zagajevski preselila se u Gljivice, grad u Šleskoj. Studiraoo je filozofiju i psihologiju u Krakovu, gde je, radeći kao profesor filozofije, živeo do 1980. godine. Posle toga preseljava se u Sjedinjene Američke Države, gde je bio univerzitetski profesor u Teksasu, dok jedan deo godine živeo u Parizu. Posle pada Berlinskog zida Zagajevski gradovima u kojima živi ponovo pridružuje i Krakov. Jedan je od najprevođenijih poljskih pesnika, njegove pesme i eseji objavljeni su na svim vodećim svetskim jezicima. Knjige pesama: Saopštenja (1972), Mesarnice (1975), Pismo. Oda množini (1982, 1983), Putovati u Lavov (1985), Platno (1990), Ognjena Zemlja (1994), Žeđ (1999), Antene (2005) i Nevidljiva ruka (2009).