Roman Crna kutija, nagrađen svojevremeno Nagradom „Borislav Pekić“, predstavlja uzbudljiv i odlično napisan ekološki triler o uništavanju kulturnog nasleđa, o kontaminiranju savremenosti nuklearnim otpadom i o ubrzanoj potrošnji budućnosti. Označena u podnaslovu kao „utopija o naknadnoj stvarnosti”, Crna kutija pokazuje nesvakidašnju aktuelnost, usredsređenost na neka od najvažnijih pitanja savremenog trenutka, kao i samosvesno istraživanje konkretnih i prepoznatljivih „crnih tačaka“ moderne evropske istorije. Crna kutija vrlo angažovano i snažno govori o našem vremenu, a u svetlu novih nuklearnih incidenata u Japanu poslednjih meseci on deluje aktuelnije nego u godinama kada je napisan. U središtvu ovog intrigantnog romana nalazi se dunavska osa, od Beča do Beograda, s njima pripadajućim zaleđem. Visoka politika, visoka nauka i visoki kriminal pokazuju se u najdubljem sadejstvu, pri čemu neka od najvažnijih evropskih arheološka nalazišta postaju u našem vremenu tačke na kojima se deponuje nuklearni otpad. Bajac sugestivno pripoveda o surovosti krupnog kapitala i mastodontskih korporacija koji uništavaju prošlost i sadašnjost generacija. Uzbudljiva priča puna dinamike i akcije, preokreta i neobičnih i zaprepašćujućih otkrića o ekologiji i zločinu, o Vinči kao kulturi i o Vinči kao nuklearnom institutu, o utopistima među kojima posebno mesto pripada Dimitriju Mitrinoviću, o Podunavlju i Beogradu, o ljubavi i izdaji, o nuklearnom otpadu i maloj zavereničkoj grupi koja utopijom